U četvrtak je skupina članova Zagrebačke udruge gluhoslijepih osoba otišla na šetnju u prirodu.
Pri izlasku iz tramvaja na okretištu Dolje vidjeli smo novu zgradu žičare i prazne kabine na probnoj vožnji. Puhao je nevjerojatno jak vjetar koji nas je skoro srušio, pa su i kabine neko vrijeme mirovale čekajući mirnije uvjete za vožnju.
Naučili smo nešto o povijesti Tunela, o tome kako je poslije II. svjetskog rata planiran proboj Medvednice do Zagorja. Da se tada u tome uspjelo, bio bi to najduži tunel u zemlji, oko 6 km dug. Kasnije se razmišljalo o tunelu s tri cijevi, od kojih bi dvije bile za automobile, a treća za tračnički promet. Danas se na početku Tunela može vidjeti oprema na kojoj vježbaju pripadnici Gorske službe spašavanja.
S druge strane Tunela je uređen mali park za tjelovježbu. Neki su se i okušali!
Staza Bliznec, koja prati istoimeni potok, prilagođena je osobama s invaliditetom, a na njoj su postavljene ploče s informacijama o prirodnim znamenitostima Blizneca i Medvednice kao i postaje Križnog puta. Nažalost smo otkrili da je nemali broj njih uništen. Sam potok je nabujao i veselo žuborio pored nas, a noge su nam tonule u debele slojeve suhog lišća. Vidjeli smo podbjel, visibabe i drugo proljetno cvijeće.
Restoran u pilani Bliznec je nažalost bio zatvoren, radi samo preko vikenda. Zato je sudionicima šetnje preporučeno da ponesu sa sobom nešto za prigristi i popiti.
Saznali smo nešto o brojnim potocima koji se, poput Blizneca, s Medvednice slijevaju u Zagreb, od kojih je većina, nažalost, provedena pod zemlju i natkrivena. Imena su nekih potoka povezana s imenima pojedinih dijelova grada, Vrapčak s Vrapčem, Kustošak s Kustošijom, Mikulić s Mikulićima, Črnomerec, Kuniščak s istoimenom ulicom između ulice sv. Duha i Mandaličine, Medveščak, Miroševec, Trnava, Bidrovec,...
Na kraju su se šetači okrijepili uz kavu prije nego smo se razišli svojim kućama.
