Gluhoslijepe osobe na šumskoj stazi Bliznec

U četvrtak je skupina članova Zagrebačke udruge gluhoslijepih osoba otišla na šetnju u prirodu.

Pri izlasku iz tramvaja na okretištu Dolje vidjeli smo novu zgradu žičare i prazne kabine na probnoj vožnji. Puhao je nevjerojatno jak vjetar koji nas je skoro srušio, pa su i kabine neko vrijeme mirovale čekajući mirnije uvjete za vožnju.

Naučili smo nešto o povijesti Tunela, o tome kako je poslije II. svjetskog rata planiran proboj Medvednice do Zagorja. Da se tada u tome uspjelo, bio bi to najduži tunel u zemlji, oko 6 km dug. Kasnije se razmišljalo o tunelu s tri cijevi, od kojih bi dvije bile za automobile, a treća za tračnički promet. Danas se na početku Tunela može vidjeti oprema na kojoj vježbaju pripadnici Gorske službe spašavanja.

S druge strane Tunela je uređen mali park za tjelovježbu. Neki su se i okušali!

Staza Bliznec, koja prati istoimeni potok, prilagođena je osobama s invaliditetom, a na njoj su postavljene ploče s informacijama o prirodnim znamenitostima Blizneca i Medvednice kao i postaje Križnog puta. Nažalost smo otkrili da je nemali broj njih uništen. Sam potok je nabujao i veselo žuborio pored nas, a noge su nam tonule u debele slojeve suhog lišća. Vidjeli smo podbjel, visibabe i drugo proljetno cvijeće.

Restoran u pilani Bliznec je nažalost bio zatvoren, radi samo preko vikenda. Zato je sudionicima šetnje preporučeno da ponesu sa sobom nešto za prigristi i popiti.

Saznali smo nešto o brojnim potocima koji se, poput Blizneca, s Medvednice slijevaju u Zagreb, od kojih je većina, nažalost, provedena pod zemlju i natkrivena. Imena su nekih potoka povezana s imenima pojedinih dijelova grada, Vrapčak s Vrapčem, Kustošak s Kustošijom, Mikulić s Mikulićima, Črnomerec, Kuniščak s istoimenom ulicom između ulice sv. Duha i Mandaličine, Medveščak, Miroševec, Trnava, Bidrovec,...

Na kraju su se šetači okrijepili uz kavu prije nego smo se razišli svojim kućama.

Usprkos svemu... učimo i družimo se – Kiki i Chris

Energetska obnova zgrade Doma zdravlja u Remetinečkom gaju, radovi u prostorijama Udruge, izmjena prozora, popravak radijatora i na kraju, pandemija i mjere Civilnog stožera — sve je to uvjetovalo privremenom prekidu druženja naših članova u Dnevnom centru. Razmišljajući kako doskočiti problemu odlučili smo se za mala okupljanja na otvorenom. Pitali smo naše članove kako žele ispuniti svoje vrijeme i te im želje ispunjavamo :)

Nadamo se uskoro povratu našim cjelodnevnim programima, a do tada uživamo i učimo  prema vlastitom odabiru.

Ne odustajemo...

Korona i potres svima su promijenili život. Gluhoslijepim osobama koje ionako žive na margini svakodnevice još je više otežano uključivanje u zajednicu. Posebice se to odnosi na članove koji su iz manjih sela, mjesta koji nemaju dostupan javni prijevoz i kojima nismo u mogućnosti osiguravati podršku koliko im treba. Naša članica, gospođa Sanja Tarczay, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir obišla je članove Udruge koji žive izvan Zagreba, razveselila ih poklon paketima, porazgovarala s njima i zajedno s njima, promišljala  načine kako premostiti barijere u udaljenosti, financijama i nedostatku prevoditelja...

Trebamo se veseliti malim stvarima, vjerovati u bolje sutra i ustrajati na putu prema našim ciljevima.

Ponovo otvoreno druženje u prostoru

Nakon nekog dužeg perioda i naših obilazaka muzeja, grada i kafića, ponovo smo otvorili druženje u prostorijama udruge u Remetincu. Došli su nam brojni stariji članovi koji nisu bili za šetnje po hladnoći proteklih dana. Nekako i uslijed kampanje Grada Zagreba  #NEusamljenosti s ciljem suzbijanja osjećaja usamljenosti i izolacije kod starijih građana grada Zagreba, ponovo bode u oči kako je biti star(iji) gluhoslijep i sam. Pričati, pričati, želim ti ispričati…. Samo onda kad smo na okupu. Jer ne možemo nazvati članove obitelji, jer ne možemo na stanici busa popričati s drugima koji čekaju, niti zamoliti susjeda da ti donese nešto iz dućana. Naši neki stariji članovi se još služe s fax uređajem! Kakav tablet?!

Zato su mali znaci pažnje, riječ, dvije, znak uz znak, i osjećaj da su poznati ljudi oko nas, učinili veliku razliku.